Fragrant memories

Optimisti i pesimisti umiru jednako... Oni samo razlicito zive... Kako zivis,prijatelju ?

22.01.2009.

Savjet u boci

                                    

 

 

                                 U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

 

 

 

Reci ces mi da muku tvoju samo On zna...

Da mehlem dove privijas na tu ranu...

Da dova mehlemska blagotvorna bude,

mozda je trebas priviti ovako,  kako mi nedavno receno bi:

 

Kad muku budes mucio, nemoj reci - Gospodaru  moj, muka moja je velika,

 vec reci -muko moja,  Gospodar moj je velik!

 

22.12.2008.

Desert winds

                                       U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

               

              Pruzam ti ruku iznova, u prijateljski stisak. Rukovanje je pecat nasem prijateljstvu, a prica je knjiga sto nas je sastavila.

              Vjetrovi sto su se davno smirili, puhnuse opet veceras...Govorim ti o vjetrovima sto su davno zatrli tragove hidzre. Te vjetrove je smirilo vrijeme, ali izmoreni koraci prvih pravovjernih ostavili su tragove cijem trajanju ne treba brinuti. Vjetrovi, rekoh.

             Donijeli su mi miris tragova hidzre. Kako mi samo njezno zvuci biti "Sehid ljubavi". Prvi pravovjerni uz voljenog Resula, s.a.v.s., nisu selili radi sebe. Selili su svojoj Ljubavi! Sva njihova zrtva je bila svjedocanstvo Ljubavi, odanosti Svevisnjem!  Zato ih  nazvah "sehidi Ljubavi".

    Sta mi govori miris njihovih tragova, sto ga donijese davno upokojeni pustinjski vjetrovi?

           Upravo ovih dana, u susret datumu hidzre, prvi pravovjerni, r.a., zivjeli su najteza iskusenja. Kufr je prijetio da utrne plam ljubavi prema Stvoritelju. Ostavili su sve, odselili tamo gdje ce njihova ljubav prema Njemu prezivjeti. Dana kao ovih, trpjeli su sve muke, i hidzrom zrtvovali sve sto su imali za jedno - svoj din.

          Sjecajuci se njih, prateci te vremesne tragove u pustinji, dozvah se sebi. Sta ja imam ostaviti, i cemu hidzru uciniti? Srce je sultan mog bica, ono nosi emanet izbora, te se njemu okrenuh...

  Odlucih uciniti hidzru od svog srca, od zla na koje me hoce navesti slabosti njegove. Hidzru cinim od zla srca. Putovat cu, makar koraka ne napravio, ka Ljubavi kojoj krenuse vlasnici tragova, cije su mi mirise donijeli upokojeni vjetrovi sjecanja...

"...a muhadzir je onaj sto napusti ono sto mu Allaha zabranjuje".

 

       "Gospodaru moj, Tvom rahmetu hidzru cinim, daj mi snage da napustim slabosti srca svog".

16.12.2008.

Snovidjenje budnog

                              U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

 

Prijatelju moj,

 

volio bih da te zamolim,

da oprostis moj zaborav.

Htjedoh reci, zaboravi gresku moju,

a nemoj me greskom zaboraviti...

 

              Sjetih te se zeljom da sa tobom podijelim gubitak. Gubitak onog sto se ne moze nadomjestiti...

 Ovaj svijet nije imao veceg gubitka od odlaska najboljeg stvorenja sto je na njemu zivjelo.

Muhammed, s.a.v.s...

            Odlaskom njegovim nije bilo zamjene koja bi mogla nadomjestit njegov mubarek lik sahabijama vrlim. Osmjeh kojeg se stidio nur punog mjeseca, spojene obrve, korak siguran, suza srebrom cistote topljena, rumenilo fitretskog stida, pecat poslanstva na plecima... Ko ikada moze reci, doci ce neko ko ce te zamijeniti, ya Resulallah?!

 

         Velim ti prijatelju, oci su te koje ugledaju, a srce je to koje zavoli. Ono i pati kad ocima nestane ljepote koju ugledase.  

 

        I sam znas da Omer, r.a., hrabri Omer, nije zelio povjerovati da se dusa Miljenika, s.a.v.s., vratila Onom sto joj dade misiju. Plamena sablja Omerova istrgnuta je prijetnjom da ce posjeci svakog ko izgovori da Muhammeda, s.a.v.s., vise nema...

 

       Kad ga je ebu Bekr, r.a., urazumio rijecima Objave, boli nije nestalo. Sablja se vratila svojim koricama, ali je srce ostalo povijeno u kefinima ceznje za voljenim sto ga oci vise na Dunjaluku gledati nece.

 

Dodjoh ti veceras prijatelju, da ti predam rijeci ceznje Omerove:

"Allahov Poslanice, ako je palmin panj jecao od tuge sto si ga ostavio, kakav je tek nas jecaj za tobom..."

 

      Nemoj prijatelju moj nikada izgubiti iz vida ko je bio Vjerovjesnik nas, s.a.v.s. Pogledaj jos jednom velicinu ljubavi klesanu sabljom Omerove duse:

 

"Allahov Poslanice, i ako si kratko zivio(63 godine), slijedilo te je mnogo vise ljudi nego sto je slijedilo Nuha, a.s., i ako je dugo zivio (950 godina)".

 

 

          Allahu moj, ti si ljubav, i od Tebe je sva ljubav. Tako ti Tvoje ljubavi prema Miljeniku Tvom, podaj salawat dusi mu mirisnoj....Smiluj se na nas Samilosni, i daj da se sa njim susretnemo, pa da nas on povede susretu sa Tobom!

 

22.11.2008.

Ja danas nisam on!

                                        

                                        
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!




               Kazu, kad smrt progovori, glasovi utihnu... Kad smrt kaze svoje, svako razuman nece imati nista reci.... Smrt je strijela sto ju je Allahov kader odapeo onog momenta kad udahnuh Dunjaluk...Koliko brzo moja strijela putuje...? Koliko je daleko meta moje odapete strijele?

             
              Nocas su mnogi, nesvjesni svoje odapete strijele sklopili oci i docekali "pogodak". Koliko je pogodaka palo nocas? Zamisli...

     
             Dunjaluk je u momentu pogotka toliko sitan, da sav stane pod sklopljene ocne kapke umrlog. Sva sjecanja, zelje, sreca i patnja. I ostane jos zelja za jos jednim danom...Da se bolji bude....
    
            Moji su kapci jos podizeni...Ja nisam on...Moja strijela jos nije stigla. Hvala Svevisnjem...Imam mnogo da popravim....
Mozda i imam jos jedan dan, mozda jos danas necu biti ispracen....

A sjutra...?


           Sjutra cu za tebe prijatelju, ja biti "on"...

          



         
    

   
               

17.10.2008.

Drvece umire stojeci

                


                 U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

 

 


         Svi sto grebemo po Zemljinom hrbatu, trazeci svoju opskrbu, ne radimo uvijek istim alatima. Ni ucinak nam nije isti. I ove date nam oci, nejednako gledaju svijet kojim hodimo. To kazem, jer, hmm, ponovo mi se istinitoscu opetuje stav o jednoj vrsti ljudi.  

 

Ima dakle ljudi, sto ovako gledaju na svijet:

 


        Kazu, ko nema moc logike, neka upotrijebi logiku moci. Kakvi su dijalozi sa ljudima ciji je karakter topljen iz ovakve rude?

 


       Ukratko, sretas ljude kojima je moc jedini jezik koji razumiju, jedina kozmetika kojoj vjeruju, jedini zakon koji ih vodi. Sta je to zanimljivo kod njih, pa ti ih pominjem prijatelju?

 

            Zanimljivo je kako takav covjek gleda na smrt...


       Cuh jednog kako veli: “Volio bih umrijeti s nogu, u punoj snazi. Za mene je bolesnicka postelja teza od same smrti.”  Ohrabrih njegovu zelju rijecima: “Drvece umire stojeci”.  Poklopilo mu se: "Eh, hocu da umrem kao drvo, s nogu".

Kasnije razmisljam prijatelju: Ljudi hoce da umiru kao drvece, na nogama. Da ih slabost ne obori.

          

         Pomislih: "Boze moj, nije mi bitno kako cu umrijeti tijelom. Ali, neka u casu moje smrti, dusa umre “na nogama”...

 

 

 


04.10.2008.

Covjek sto je svoj kiraet nastavio na Ahiretu

                       
 
                                             U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
 
 
       Od kako je tisina osusila tvoje stranice prijatelju, prilicno je vakta proteklo. Danas ti donosim pricu o covjeku, koji je preselio sa ovog svijeta uceci Allahove rijeci, i to ucenje nastavio u berzehskom zivotu.
 
 
       Putniku sa dunjaluka cesto gledaju i sude posljednje djelo, upravljajuci se prema rijecima Miljenika srca, s.a.w.s. :
 
     إنما الأعمال بالخواتيم "Djela se vrjednuju prema posljednjim"   
 
 
 
       Covjek o kom ti pripovijedam, bjese poznat po svojoj cestitosti i poboznosti. Rijeka Kur`ana nocima i danima,  tekla je iz njegove kuce. 
 
       Zatekli su ga da uci Kur`an jedne veceri, i posljednje sto je proucio bjese ajet iz sure Jasin:
 
 
إني إذا لفي ضلال مبين
Ja sam tada doista u ocitoj zabludi (Jasin, 24)
 
 
 
Smrt mu je dosla cim je izgovorio ove rijeci. Prijatelje rastuzi njegova smrt. Znali su ga po dobru, ali vecina njih veli: „Ovo je znak loseg skoncanja“. 
 
       Nedugo zatim, jedan od prijatelja, usni rahmetliju, i upita ga o njegovu halu. „Rastuzile su nas tvoje posljednje rijeci, i bojali smo se da je tvoj svrsetak los“. Odgovorio mu je: „Kada su dosla dva meleka da me ispituju, prvo sto me pitase bilo je:
 „من ربك Ko je tvoj gospodar?
 
 Nastavio sam uciti gdje me je smrt prekinula: إني آمنت بربكم فاسمعون    
ja vjerujem u Gospodara vašeg, čujte mene“. (Jasin, 25)
 
 
 
       Meleki nakon mene izrekose dio sljedeceg ajeta: قيل ادخل الجنة „ I reći će se: "Uđi u Džennet!“ a ja nastavih i dovrsih ajet: قال يا ليت قومي يعلمون“ a on će reći: "Kamo sreće da narod moj zna“. (Jasin, 26)
 
 
            Nemoj povrsno tumaciti znake tudjeg skoncanja prijatelju. Allah Svevisnji je ovaj san dao, da se ispuni ceznja recena ajetom: „Kamo sreće da narod moj zna“.
 
 
 
 
            Gospodaru nas, Vlasnice najljepsih imena i najpotpunijih svojstava, nek` Ti posljednjim djelom najblizi budemo!
 
 
24.08.2008.

Ne cini tudje brige vlastitim teretom

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
        
          Insanska je cud prijatelju, bunar duboki, a srca ljudi  posude su cudne. Rijeci ljudi me navedose da se njihovoj cudi cudim.  Moj je hakk prijatelju da se cudim ljudima sto znaju da nisu bez grijeha, a preko tog saznanja, o tudjim grijesima vise brinu. Cudim se ljudima sto pored svojih grijeha sude hoce li Allah Svevisnji nekom oprostiti djela sto Vatri vode. Zavrjedjuje cudjenja insan sto ga gaflet prema sebi navede da mu tudj oprost bude bitniji od sopstvenih grijeha.
 
       Suluda hrabrost je da insan, sin zemljina praha kaze drugom insanu “Allah ti nece oprostiti!” Kada to, o covjece, kljucevi kapije oprosta padose u tvoje ruke, da ispred svog Stvoritelja govoris o Njegovom oprostu? 
      Nada u oprost je oprosni zalogaj kojim ce nas ovaj dunya nahraniti. Misli li neko da ima prava i snage uskratiti drugom pravo na taj zalogaj?
           
     Cak i vladar neslavna nadimka “Krvolok”, bolje je znao o pravu na posljednji zalogaj od mnogih danas. Hocu da okusis prijatelju, njegov oprosni zalogaj, da se napojis bistrinom oslonca u oprost Svemilosnog. Hadzadz je bio brutalan nasilnik. Cesto je izricao smrtne presude, mucio mu`mine koji kao on ne misle. Posljednji koji je pao na zeravicu njegove brutalnosti bio je Se`id bin Dzubejr, r.a. Ucenjak i zahid, stub svog vremena, oslonac istine i njena sigurna luka. Se`id je u smrtnim mukama uzdahnuo dovom:
أللهم لا تمكنه في أحد بعدي
Allahu moj , ne daj mu (Hadzadzu) moc nad nikim nakon mene”. Napacena dusa uzdahom nije proklela mucitelja, vec samo pozeljela: “Nek` moja patnja bude posljednja”.
         
         
            Na tri dana nakon smrti Se`ida, Hadzadz, i ako u punoj snazi i zdravlju, iznenada pade na postelju. Za zivota se mnogo druzio sa Allahovom Knjigom. Prenosi se da je bi svakih sedam dana proucio Kur`an. To je ucinilo da postane svjestan svoje bolesti. Znao je da ce ga dokrajciti Se`idova dova. Zavapio je:
           “Sto mi je trebao Se`id? Sto ga ne ostavih pa da ostavi on mene”? Zatim je dodao: “Allahu moj, doista ljudi govore da Ti neces oprostiti Hadzadzu...Allahu moj, oprosti mi...”
            To bjese njegov posljednji zalogaj...
          
            Gospodaru nas, Ti odlucujes o grijesima sviju nas, pomozi da nam nasi grijesi budu najveca briga!
30.07.2008.

أم الوصايا "Majka svih oporuka"

                   U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

          Necu da ti, prijatelju, mir ove mubarek noci remetim mnostvom rijeci. Nekad osjetim da, u trenucima poput ovih, rijeci treba biti onoliko koliko soli u hrani. Jedan vaz Allahova Miljenika, s.a.w.s., uzdrmao je topla sahabijska srca, a oci im umio suzama. Rekose mu: "Allahov Poslanice, ovo kao da je oprostajna oporuka, oporuci nas necim". Osjecao je da edzel uskoro okrece zadnju stranicu njegova, s.a.w.s., dunjaluckog zivota, svojim ashabima je dao posljednji vasijet: أوصيكم بتقوى الله،  "Oporucujem vam bogobojaznost"...

Ovu oporuku ucenjaci ummeta nazvase "Majkom svih oporuka" 

  التقوى أم الوصاياTakwaluk je majka svih oporuka". 

Tako su je nazvali, i medjusobno se njome oporucivali, brizljivo je dajuci jedan drugom kao komad srca toplog, vjernickog.

 

Jedan covjek dodje alimu, pa veli: "Daj mi kratku oporuku". Alim veli: "Oporucujem ti posljednji ajet iz sure en-Nahl".

Posljednje rijeci ove sure porucuju: إن الله مع الَّذِينَ اتقوا وَالَّذِينَ هم محسنون  " Doista je Allah na strani bogobojaznih, i onih koji dobra djela cine".

"Gospodaru moj, ja zastitnika osim Tebe nemam, a ti imas mnogo robova od mene boljih...Zbog manjkavosti moje, ne umanji mi Svoju zastitu".

21.07.2008.

Iz dubina tamnice, izvesce te rijeci iz dubine duse

                   
                                                U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
 
              
             Vjetar misli se danas zaustavio na stranici plavoj... A rijeci koje na nju redam, kao da vadih iz silnih dubina morskih. Istinski strah od pada u zarobljenistvo morskog prostranstva, otvorio je predamnom misli o Junusu, a.s. Srdzba i okretanje od naroda njegova bacila ga je u bezizlazno stanje. Zeludac morske nemani postao je njegovom tamnicom.
             Daleko od kopna, u tminama utrobe kita, zivio je. Kakva bi nada u prezivljavanje bila kod onog ko se na Allaha ne oslanja, na Junusovom mjestu? Daleko od kopna, u dubinama ko zna kog mora, u tminama utrobe zvijeri?
            
             Nije imalo spasilackog tima koji bi mu pomogao. A pomoga mu je rijec. Junusa, a.s., spasise rijeci, koje su tvorile svu njegovu nadu, polozenu pred Gospodarem svega. Stalno je ponavljao "La ilahe illa ente subhaneke inni kuntu mine-zalimin". Nema boga osim tebe, slavljen neka si, ja sam, doista, nasilje prema sebi ucinio".
           U tefsirskim predanjima se moglo sresti da - kit koji je progutao Junusa, a.s., nikako ga nije mogao svariti... Zivotinja se mucila, sve dok je iz njene utrobe dopirao odjek "Subhanek"!  
           Nije bila kadra, uprkos svojoj velicini, svariti onog ko slavi svog Gospodara. To potvrdjuju i rijeci kur`anske:                                                                                 
 "فلولا أنه كان من المسبحين  للبث في بطنه إلى يوم يبعثون.
I da nije bio od onih koji Allaha slave, ostao bi u utrobi njenoj do Dana prozivljenja”. (Es-Saffat,143,144)
         
          Prijatelju moj, mislis li da je iskusenje u koje dodjes, strasnije od tamnice Junusove? Pogledaj koliko je velicine u rijeci subhanek...Ponovi ono sto je Junus ponavljao, ono sto ga je tamnice spasilo. Malo li je ono sto dajemo, a veliko li je ono sto dobijamo.
   
“Gospodaru, ako bih zivot bio kadar staviti u jedan dah, ucinio bih ga tesbihom Tebi! Moj je grijeh veci od Junusovog, a moje iskusenje manje od njegovog. Subhanek, dovedi me ostrvu sigurnosti Tvoje”.
19.07.2008.

Qamerun munir

                                        
                                        U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
              
                     "Ako ne mozes zadrzati snove unutar sebe
               Prostri svoje srce sirinom okeana..."
            
                Od prilike ovakve bijahu rijeci pjesnika sto ih nedavno cuh nad Bosforom.
 
             
               A moj san veceras, ociju budnih tisinom neba, zvucao bi ovako:
 
            
               Koliko li je luka ispratio mjesec koji veceras posmatram? Koliko li je krovova, dolina i orlovih gnijezda na zubatim liticama okupao bijelim svjetlom lica svog? Koliko je pogleda na sebe skrenuo, gordo titrajuc` sjajem svojim: “Znamenje sam, znamenje mog Stvoritelja”?
           
             Zadivljuje saznanje da, mjesec svjetlom umiva i lica cije su oci pred njim sklopljene, oci sto ga ne zele vidjeti. I one sto od njega glave okrenu, on jednako obasipa nurom, a sopstvena sjena koju ne mogu sakriti niti od nje pobjeci, dokaz je protiv njih.
            Nekad su imami sa hutbe, donoseci salawat i selam na Allahova Poslanika, s.a.w.s., govorili: “Nuru-nuri we bedrul-budur”svjetlo Svjetla i najljepsi pun mjesece”. 
 
           I ako bi se mjesec stidio svog svjetla pred njegovom, s.a.w.s, ljepotom, Muhammed je bio poput mjeseca. Jednako blistao, grijao duse, prodirao u zindane kamenih srca. I danas je tako. Zatvarali oci pred njim ili ne, on je jednako tu. Sija svjetlom svog Gospodara. Otvara kapije srca uputom koju je donio. Kako cesto sa zarom znamo reci: “Ziv je, u srcima nam.”
           
           I ako cu veceras prostirati srce sirinama okeana, ucinit cu to radi molbe jedne. San mi je veceras - salawat i selam neprekinuti:
 
         “Gospodaru, brojem svega sto je obasjao mjesec kojeg gledam, neka je salawat i selam na Tvog miljenika, Muhammeda, sina Abdullahova”.
 

Noviji postovi | Stariji postovi

Fragrant memories
<< 02/2010 >>
nedponutosricetpetsub
010203040506
07080910111213
14151617181920
21222324252627
28

ياالله

جيراني

Oporuka
اموت ويبقى ما كتبت فـيا ..... ليت من يقرأ مقالى دعا لى
لعل إلهى ان يمن بلطفه ..... ويرحم تقصيرى وسوء فعالى


"Umrijet cu, a ono sto napisah ostaje,

Da dovom me pomene ko citao bude nakon mene,

Mozda me Gospodar moj blagoscu daruje,

I oprosti djela i rijeci moje..."

ZIJARET BROJCANIK
62332

توكلت على الله