Fragrant memories

Optimisti i pesimisti umiru jednako... Oni samo razlicito zive... Kako zivis,prijatelju ?

11.02.2010.

Uzdah neznanca

                                              U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

        

          Srcem sam te cuo, vladaru pravovjernih. Omere istinoljubivi, nije tvome ka istini osjetljivom uhu mogao promaci uzdah covjeka na trznici. Vjetar je sa usana neznanca otkinuo uzdah: اللهم اجعلني من عبادك القليل "    - "ِAllahu moj, ucini me od tvojih robova malobrojnih"! Kako su ove rijeci dotakle sluh tvog srca Omere, upitao si neznanca: "Zasto cinis takvu dovu? Ko su Allahovi robovi malobrojni"? Neznanac je odgovorio ajetom: "وَقَلِيلٌ مِّنْ عِبَادِيَ الشَّكُورُ " - "A malo je zahvalnih medju robovima Mojim" (es-Sebe`e, 13). Omer je uzdahnuo: "Ti si uceniji od Omera..."

       Nestalo je neznanca, nestalo je Omera, trznice na kojoj se uzdah cuo. Ali evo, nosen vjetrom shukra sto donosi neprimjetni treptaj ashka...uzdah odzvanja dubinama duse tvoje Tvorcu zahvalne... 

        Koliko je mnogo blagodati, a kako je malo zahvale. 

       Neka ovaj povjetarac nas shukr (zahvalnost Allahu) pridruzi shukru neznanca i cestitog Omera,  i ponese ga pod prijestolje Svevisnjeg, Jedinog, Hvale dostojnog!

07.08.2009.

U mirisu milost

     

                        U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

 

                    Sejrim te kako tragas. Tvoja cula postaju jedra vecernjim povjetarcima toplim, da u njima naslutis mirise milosti. Tragas za dashkom koji ce na tvom srcu ostaviti otisak mirisa svog  - milost je dosla! Tvoja cula cekaju miris ramazana, da ga krvotok imana prenese u najskrivenije pore tvog bitka. Ne bih da ti zudno traganje remetim, no htjedoh da te podsjetim na one sto uvijek uz vjetar puhaju odurnim dahovima svojim.

  Ljudi prema milosti koju cekas nemarni, znaju da te pogrdama svakakvim obaspu.

         Ako tragas za mirisom ramazana, trebas i ti njega mirisom docekati. Onako kako bi imam Safija, r.a., mirisao kad bi ga bezumni kritikovali zbog njegove "pretjerane" pokornosti i odanosti ibadetu.

        Dodje mi u ruke divan stihova plemenitog imama, a u dva stiha veli

          "Bezumnik mi se obraca pogrdama svim,

        A ja mogu samo cutnjom da mu odgovorim,

       Sto me vise grdi, ja prema njemu sve milosniji,

        Poput mirisnog stapica kog zapalim,

        sto vise gori sve je mirisniji!"

               Miloscu docekaj milost, mirisom prastanja ljudima miris oprosta Svevisnjeg!

05.08.2009.

Bojim se straha

                                       

                                     U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

                  Plasim se ovolikog straha. Kojim god okom na Dunjaluk da pogledas, vidis upozorenja na opasnost. Virusi sto gutaju sve, nuklearne bombe, globalno zagrijavanje, klimatski poremecaji, glad, kriza...

                 Oci javnosti, sirom zatvorene za stvarni strah od svoje odgovornosti, namecu nam samo strah od pandemija, katastrofa, asteroida, globalnog unistenja. A strah od Ahireta? Od perioda kad ti oci ostanu zamrznute u pravcu kuda je tvoja dusa otisla? Tog straha najmanje ima u ocima javnosti.

               Fransis Bejkon veli: "Patnja ima granicu, strah je nema".  Bojim se da nam nametnutim, bezgranicnim strahom od iskusenja ne utrnu strah od Svevisnjeg....A Allah Uzviseni, u kudsi hadisu se svojom velicinom zakle pa veli:

 "Tako mi moje Velicine, necu sastaviti kod mog roba dva straha, niti cu kod njega sastaviti dvije sigurnosti: Ako se ne bude bojao Mene na Dunjaluku, imat ce strah na Sudnjem danu, a ako Me se bude bojao na Dunjaluku, bice siguran na Sudnjem danu."

            Onaj ko se boji samo Njega, nema se razloga bojati katastrofa, unistenja, zaraza...Jer je svjestan da je sve u Njegovoj ruci. Ko se Allaha ne boji, bojace se svega ostalog. Kako kaze Miljenik Milostivog, s.a.v.s.: "Ko se boji Allaha Uzvisenog, sve ce se njega bojati, a ko se bude mimo Allaha nekog bojao, Allah ce mu dati da se od svega boji".

           Aliji, r.a., se pozalio covjek da se boji svojih grijeha. Alija, r.a., mu rece: "Allahov oprost je veci od tvojih grijeha". A on veli: "Bojim se, jer moji grijesi su toliko veliki da ih nista nemoze prekriti". Alija, r.a., tada veli: "Tvoje gubljenje nade u Allahovu milost je veci grijeh od tvojih grijeha".

          Gospodaru,  strahom od Tebe sacuvaj nas straha od svakog mimo Tebe!  

          

16.07.2009.

Ne sputavaj tewbu mjestom i vremenom

                                         

                                           U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

 

         Mladicu sto govoris: "Imam vremena dovoljno, za tewbu rano mi je";

        Starce sto govoris: "Proslo je vrijeme moje, za tewbu kasno mi je";

      Prije nego vama dvojici uputim rijec prijateljsku, podsjeticu vas na ono sto u "Riznici djela" stoji pod znakom cudjenja: "Cuditi se je covjeku koji trci za Dunjalukom, a smrt trci za njim, on trazi Dunjaluk, a smrt trazi njega."

     Mozda ce te tvoja smrt mladicu, stici prije nego starca stigne njegova.

    Mozda ce smrt utrnuti kandilje zivota mnogih mladica, prije nego red na tvoj kandilj dodje, starce.

    Tewba ne trpi da joj u buducnosti nesigurnoj mjesta trazis i smjestas je u vremenu koje nije u ruci tvojoj, niti da nad njom places smjestajuci je na tabut proslosti nepovratne.

Tewba tvoja je tvoj sadasnji trenutak, ne uzrokuje je mjesto niti je ogranicava vrijeme. Ona je lisanul-hal, jezik tvog stanja, stanja duse tvoje.

   Gospodaru moj, od zla mog nefsa me zastiti, kad zalutam, Ti me uputi!

10.05.2009.

Ni Dunjaluka ni Ahireta nemam ja

                                                U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

        

        Iznova je odzvanjao glas strahoviti i umili u tren isti. Glas se prolamao prostorom dzamije gdje nogom nikad krocio nisam, a dusom cesto jesam. "Spas od Dunjaluka je da od njega ne zavisis", uznosio se glas. 

        Kud me odveo?

       Zakljucku da ja u stvari nemam ni Dunjaluka ni Ahireta. Mjesto na kom stojim mi daje pravo da ovako zborim. Stojim na Dunjaluku, ko` na santi leda sto je dani pod mojim nogama nagrizaju i tope. Svaki dan je topliji od prethodnog, santa pod nogama je svakim danom sve manja, te bivam sve  uvjereniji da Dunjaluk NEMAM. 

      Ali zasto kazem da nema ni Ahireta?

     Da odgovorim, posluzicu se draguljem iz "Nevjestine krune". Njen autor je rekao:  "Moj Dunjaluk pripada mom Ahiretu, a moj Ahiret pripada mom Gospodaru".

     Sad je vec jasno da cu Ahiret imati tek ako Dunjaluk kojeg privremeno imam za njega dam.

  

          

              Gospodaru moj, neka svjetlo mog puta budu zrake sunca zadovoljstva Tvog! 

     

23.04.2009.

Oporuka tragaocima za dobrom

                                  U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
 
            Covjek kome su djela preticala rijeci, pod plavim kubbetom nebeskim, na zemlji koju bi dunjalucari nazvali nicijom, a pravovjerni Bozijom, ostavi mi oporuku. Da svakom kom dobra zelim, savjet ostavim. Neka savjet vjecito tinja u mihrabu buducnosti, da ustrajnosti na putu pravom zalog bude.
 
            Evo ti prijatelju, prenosim tu oporuku, a ti je nosi dalje, jer u vjerniku je dobro, a savjet nek ucini da dobro traje.
 
             
 
“Kada Allah hoce dobro svom robu,
 
da mu da prizna svoje grijehe,    a        da se ne zanima grijesima tudjim
Ucini da bude darezljive ruke       a     asketa u pogledu imetka u tudjoj ruci
Podnosi smireno uvrede tudje    a    cuva se da druge ne uvrijedi,
 
a ako mu zlo zeli, onda ova svojstva kod njega suprotnim ucini. "
Neka je hvala Allahu, cijom se dobrotom dobra na zemlji cine..
 
19.03.2009.

Znameniti imam, kog je dova siromaha izbacila iz mesdzida

                                    

                                        U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

        Davno ti ne pricah pricu iz vremena davnih. Posebno volim da te slovom vratim u vrijeme imama Ahmed bin Hanbela, r.a. Slovima koje nizem u tespihe rijeci, otvoricu ti vrata jednog mesdzida u kom je imam Ahmed planirao da prenoci, jer drugog konaka nije imao.
        Putovao je, noge ga donijele u grad nepoznat. Tek sto je pokusao zaspati, dodje cuvar mesdzida i upozori ga da ne smije spavati tu. Imam mu objasni da drugog konaka nema, ali ga ovaj ne htjede razumjeti, vec ga stade vuci ka izlazu.
 
        Vani, dok su se prepirali, naidje jedan covjek i upita sta se desava. Imam Ahmed mu objasni, a on ga pozva svojoj kuci na konak. Covjek bjese lokalni pekar, pripremao je tijesto za hljeb.
           
         Uz put, imam primijeti da covjek mnogo izgovara tesbih i istigfar. Kad se jutrom probudio, upita ga: “Jesi li vidio kod sebe kakve tragove tesbiha”?
          
       Pekar pognute glave, skromno odgovori: “Sve sto zamolim Allaha uslisa mi, samo mi je jedna dova do sad ostala neuslisana”. Ahmed upita: “A koja je to dova”? Covjek odgovori: “Da vidim imama Ahmed bin Hanbela”!
           
      Imam na to rece: “Ja sam Ahmed bin Hanbel, i tako mi Allaha, izbacen sam iz dzamije da bih tebi bio doveden, i evo svaka tvoja dova je primljena”.
14.03.2009.

Tragovi na licu zime

               

                                      U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

           
           Zima potraja, i htjedoh da na njenom bijelom licu ostavim trag sjecanja. Uvijek je bila olicenje ciscenja, pokrivanja svega mnogobojnog bijelim ledenim kefinima cistote.
A moj Dunjaluk to cesto ne zeli da takvim vidi. Moj dunjaluk je starac sijedi. Starost je kosu i bradu njegovu ucinila bijelom. Rado bih mu rekao: “Starce, pobijelio si, a bijelo najmanje trpi necist, bjelilo tvoje brade ne trpi crnilo grijeha u koje me vodis”.
 
           Kad se pred tobom otvori bijelo prostranstvo, neki skriveni nagon pokrene te da ostavis traga.
          Trag koji bih ostavio na licu zime, prenose od Poslanika, s.a.v.s. Pred vjerne ashabe jednog dana zabode tri stapa, jedan za drugim. Upitni pogledi ashaba bjehu razmijenjeni. On, s.a.v.s., im odgovori sta je koji stap.
 
Prvi – insan, drugi edzel,  treci – emel. (kao sto ti nevjesto nacrtah)
 
          Prvi stap si ti, covjece. Drugi je tvoj smrtni cas. Treci je tvoja nada. Nikada neces stici do svih svojih nada, a da te ne susretne tvoj edzel, u tajni odredjenja skriveni cas smrtni.
Neces doci do tvog emela a da te ne pretekne edzel. Zato se ne nadaj da ces upotpuniti i pecat staviti na sva svoja nadanja.
                        
              Gospodaru moj, zahvaljujem ti hvalom koja samo Tebi prilici! Zahvaljujem ti mojim zadovoljstvom odlukom Tvojom,  jekinom mojim u mudrost Tvoju, radoscu mojom zbog Obecanja Tvog, strahom mojim od upozorenja Tvog!
 
 
12.02.2009.

Ono cega medju nama ne smije nestati

            
 U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
"U Omerovim kefinima je povijena i sa njim pokopana sreca islamskog ummeta", sjetom nad slovima pripovjedac je sklopio posljednju stranu price, pred ciji te pocetak veceras dovodim. Odjek njenog smisla vijekovima putuje mirnim lukovima, blistavim kupolama, tihim avlijama dzamija... Pripovijedaju je oni sto zele srecu sto je sakrise kefini Omer ibn el-Hattaba, r.a.
 
Je li nam sreca doista nestala smrcu Omera, r.a.?
               
             
               Da nam sreca ne bi bila zauvijek sahranjena, prica nam kazuje cega medju nama ne smije nestati.
          
           Dva mladica dovedose covjeka pred vladara pravovjernih, Omer bin Hattaba, r.a. Rekose da je covjek ubio njihova oca, i da traze pravednu osvetu, propisanu Allahovom Rijecju mudrom. Omer upita covjeka - da li je istina ono sto mladici govore? Covjek potvrdi, i veli da je stoka oca dvojice brace presla u njegov posjed. Pokusao ga je upozoriti, ali se otac mladica nije osvrtao. Bacio je kamen na njega, i taj ga je kamen usmrtio.
        
          Covjek je pred halifom priznao svoju krivicu, bio je svjestan da mladici zele osvetu, tj., njegovu smrt. Upita vladara pravovjernih: “Mozes li mi dati rok 3 noci. Moja je porodica nezasticena, bez moje podrske ce mozda umrijeti od gladi. Pusti me da odem do njih, dam im novce, kazem im sta se treba desiti samnom, i nakon toga cu se vratiti”.
               
         Omer, r.a., je bio svjestan da covjeka niko ne poznaje, niti zna odakle dolazi. Postojala je opasnost da ih prevari, da se ne vrati. Ipak, srce mu se cijepalo pri pomisli na sitnu djecicu ovog covjeka, koji ce tamo negdje u pustinji patiti ako on ne pusti njihova baba da im pomogne. Upitao je: “Muslimani, ima li neko ko bi bio zalog ovom covjeku”?
         
        Niko ga nije znao, i niko se nije smio usuditi da zalozi svoj zivot, da plati smrcu ako covjek kog nikad nisu vidjeli ne dodje. Nekoliko puta je halifa ponovio svoje pitanje, dok glas ebu Zerra, r.a., ne prolomi tisinu: “Ja cu biti zalog covjeku vladaru pravovjernih”. Prenosilac biljezi: “Znali smo da ebu Zerr stanuje u srcu Omerovom”. Ipak je Omer pritvrdio kod ebu Zerra da popustanja ne smije biti, ako covjek ne dodje. Ebu Zerr veli: “Vidio sam na covjeku znake imana, i hocu mu biti zalog”.
               
        Tri su dana prosla u treptaju oka i briznom iscekivanju. Aksam treceg dana bjese krajnji rok...Malo pred zalazak sunca, halifa naredi da se prouci ezan, da bi se vjernici okupili i prisustvovali izvrsenju osvete. Ebu Zerr se pojavio medju prvima. Na par minuta pred istek roka, covjek se pojavi. Omer, r.a., odusevljen njegovom pojavom, tekbirom obznani silnu radost svoju.
               
Divna li si i srecna generacijo zlatna, sljedbenici Miljenika, s.a.w.s.!
       
Ucesnike ovog spora, Omer, r.a., upita o motivima njihovih postupaka:
       
       Covjeka sto je ubio oca mladicima: “Zasto si se vratio, kad si nam mogao pobjeci, jer niko nije znao odakle si i ko si”?
       On odogovori: “Vladaru pravovjernih, ne bojim se ja tebe, vec Onog ko je stvorio i mene i tebe. Pobojao sam se da ljudi ne kazu - nestalo je povjerenja medju muslimanima, pa sam dosao (da ispunim dato obecanje)
       
       Ebu Zerra, r.a.: “Zasto si pristao biti zalog covjeku kog ne poznajes”?
        On odgovori: “Pobojao sam se da ljudi ne kazu – nestalo je dobra medju muslimanima”.
 
       Dvojicu mladica: “Sta vi kazete na ovo”?
      Oni odgovorise: “Vladaru pravovjernih, bojimo se sada da ljudi ne kazu – nestalo je oprosta medju muslimanima. Prastamo mu smrt naseg oca”. 
               
       Ako zelimo srecu svojoj vjeri, medju nama ne smije nestati onog sto su ljudi, vodjeni pravednim Omerom, r.a., imali. Ne smije nestati povjerenja, dobrocinitelja, i oprosta.
      
      “Gospodaru, nije zalutao onaj kom si Ti vodic bio! Nije straha imao onaj cija je sigurnost bila u zastiti Tvojoj! Nema srece gdje nema Tvog zadovoljstva, niti pravde gdje nema zakona Tvog. Daj da se na Dunjaluku u povjerenju sretamo, u dobru pomazemo, u pogresci jedni drugima oprastamo”!
 
27.01.2009.

Imas li 5 minuta za mene?

                          

                          U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

   

          Susretne te covjek za kog znas da je uvijek u dugovima. Znas da nikad nikom nije vratio pozajmljeno, niti je ikom bio od pomoci. Ti taman u zurbi, sekund ti zlata vrijedi. Zaustavi te, i veli: "Imas li za mene 5 minuta, treba mi tvoja pomoc"? Mrsko ti, ali kazes sebi - dajem tih 5 minuta, nije prvi put da vrijedno gubim!  Nakon vise od 5 minuta, rastavljas se sa njim. Nastavljas dalje svojim putem, prebiras po mislima, jer u novcaniku vise nemas nista po cemu bi prebirao. Sve sto si imao dao si tom covjeku, Razmisljas kako da nadoknadis izgubljeno...

   

         U tom ti put presijeca velicanstvena povorka. Sultan, ogromne moci, a uz njega povorka uglednih. Zastanes da ih propustis, kad odjednom se iz povorke izdvoji sultanov glasnik. Oslovljava te biranim rijecima, i prenosi ti poziv sultanov - "Ljubazno te moli da za njega odvojis samo 5 minuta svog vremena". Izaslanik uz to veli - "Sultan zna da zuris za svojim poslom, da ti je vrijeme dragocjeno, ali ce on tvojih 5 minuta odvojenih za njega nadoknaditi mnogostruko".

       

        Ovakav preokret nisi ocekivao, a desava ti se svakodnevno! Sigurno da si ga svjestan, ne bi imalo posude u koju bi stalo tvoje odusevljenje!

Da bi ti bilo jasnije, podijelicu uloge, kao u pozoristu:

Siromah koji uzima zajmove koje nikad ne vraca - Dunjaluk

Sultan - namaz

Izaslanik sultanov - ezan

         Koliko si minuta dao Dunjaluku, i koliko ti je od datog vratio? Koliko si puta za Dunjaluk dao sve sto imas, znajuci da je on jama bez dna? Hocu rec - koliko si puta prosjaku dao sve sto imas misleci da si sreo sultana povjerljivog?

Koliko si se puta, prijatelju moj, oglusio o poziv sultana, misleci da ti sultan nista nece dati?

       Mislis li da ti  Onaj ko posjeduje tebe i svakog drugog, i sve sto zajedno imate, i nebesa i Zemlju, nece nadoknaditi tvojih 5 minuta koje odvojis za razgovor sa Njim?

Gospodaru moj, pokazi nam stvarnost Dunjaluka, i nauci nas da je zrtva u Tvoje ime dobitak!


Stariji postovi

Fragrant memories
<< 02/2010 >>
nedponutosricetpetsub
010203040506
07080910111213
14151617181920
21222324252627
28

ياالله

جيراني

Oporuka
اموت ويبقى ما كتبت فـيا ..... ليت من يقرأ مقالى دعا لى
لعل إلهى ان يمن بلطفه ..... ويرحم تقصيرى وسوء فعالى


"Umrijet cu, a ono sto napisah ostaje,

Da dovom me pomene ko citao bude nakon mene,

Mozda me Gospodar moj blagoscu daruje,

I oprosti djela i rijeci moje..."

ZIJARET BROJCANIK
58276

توكلت على الله